Smeće

U vremenima potpune apatije i mrtvila, potkraj prošloga tisucljeca, trojica studenata Kroatistike iskocili su iz sveopcega sivila i neuobicajenom kreativno-književnom suradnjom obilato razlili kolorit po umišljenim strukturama i akterima “nedogadanja”. Ne mareci mnogo za “stroge” uzuse horvatskoga pravopisanja, koji u novija vremena traju koliko i lanjski snjegovi, opcinili su nas inovativnošcu pisane rijeci, psovkom, negacijom, frustracijom zbog opce bespomocnosti…
I iako napori glavnih likova ovoga izvanrednog romana da nešto pokrenu, da nekuda krenu završavaju relativnim neuspjehom – uvjetovanim razdobljem i prostorom u kojemu se nalaze i djeluju, ipak tekstom dominira neugasiva nada, vjera u sutrašnjicu, vjera da ukocenost vremena i društva, struktura i mentaliteta ne može vjecno trajati. - Uglješa Cumuric, Novi pogled