Svećenikov put u islam

"Svecenikov put u Islam" prica je o covjeku ciji je život bio utkan u autoritet, obred i tradiciju, a koji u tišini svoje nutrine pocinje prepoznavati da je sve što je gradio istovremeno i kavez obmana. Kroz niz unutarnjih previranja, susreta sa sjecanjima, sumnjama i tjeskobama, glavni lik osjeca kako ga poziv na istinu pocinje vuci iz sjene dosadašnjeg poznatog svijeta. Taj poziv nije šokantan preokret; on je postupni, bolni proces preobražaja, poput covjeka koji iz tame korak po korak uocava izlaz, a svjetlo ga ne naglo obasjava, nego mu lagano razotkriva novi smisao.

Dr. Izet Terzic vodi nas na intimno putovanje koje je istovremeno duhovna ispovijest, filozofska refleksija i most razumijevanja izmedu kultura i vjera. Svecenik ne napušta svoj prethodni identitet iz odbijanja, vec iz prevodenja svoje duše – iz želje da se susretne s Božanskim bez maski, bez medijatora, u istini koja nadilazi jezicne, institucionalne i emocionalne granice. Tako nastaje prijevod vlastitog bica: ono što je nekad bilo sigurnost postaje izazov, a stara pravila postaju podloga za dublje prepoznavanje milosti, oprosta i slobode.

Knjiga istražuje kako se vjera može istovremeno osjecati kao labirint i kao svjetlo – mjesto gdje se preispituju naslijedene forme i gdje se rada autenticna predaja. Susreti s ljudima iz prošlosti, sa društvenim pritiscima i osobnim zastajkivanjima služe kao ogledala u kojima svecenik vidi fragmente vlastitog putovanja: kako se strah od odbacivanja mjenja u hrabrost da se prizna bol, kako patriotske i religijske uloge ostaju samo dijelovi vece slike, i kako se konacna sloboda ne nalazi u vanjskim oznakama, nego u unutarnjem miru.

Ovo nije samo prica o promjeni vjerskog opredjeljenja. To je poziv citatelju da pogleda svoje vlastite labirinte, da prepozna gdje je hodao u polusvijetu neopipljivih obrazaca, i da otkrije Svjetlo koje ga može voditi dalje – ne kao bijeg, nego kao putovanje u puninu. "Svecenikov put u Islam" ostavlja trag: može se citati kao osobni dokument jedne duše, kao most medu zajednicama, ali i kao ogledalo u kojem svaki citatelj može vidjeti svoj odsjaj, svoje sumnje i svoju nadu.