Baksuz i Džepna Venera

Danilo Markovic, zvani Miki, Srbin po nacionalnosti, i Semira, njegova Džepna Venera muslimanske vjeroispovijesti, paradigmatican su fragment istrgnut iz konteksta tragicne stvarnosti, uzdignuti na nivo simbola rjecitog bunta protiv rata, univerzalnog zla koje od civilizacijskog praskozorja hara diljem nesretnog zemnog šara; zla koje pretvara ljude u beštije žedne krvi zaslijepljene mržnjom, ciji je radikalizam doveden do krajnjih granica paroksizma. Miki i Semira su jedno, ali pomamljeni fanatizam teži da ih transformiše u raspoluceno bivstvo, podijeljeno imaginarnim granicama ispisanim krvlju. Ipak, osjecanja koja dijele, i koja odgovaraju arhetipskom obrascu ciste i uzvišene ljubavi, daju im snagu da izdrže sve patnje, a da ni u jednom trenutku ne izdaju svoju ljudskost i dostojanstvo. Ovo djelo je istovremeno oda iskrenom i cvrstom prijateljstvu, koje i u najtežim prilikama odolijeva i najgorim iskušenjima.
Iz Predgovora Branke Berberijan Olivari

KOMENTARI CITALACA

Zoro, hvala ti za ovu knjigu koja mi je otvorila nove horizonte. O cemu se radi? Postao sam bolji covjek. Hvala ti za opise Bihaca. Dirnuli su me. Zavolio sam ljude o kojima knjiga govori. Tebi kao autoru iskrene cestitke. U stanju si da sa igrom rijeci stvoriš jasnu sliku u glavi covjeka. Kao kad, na kraju, staviš zadnju lego kockicu i završiš figuru koju si pravio. Fantasticno.
Branislav Olujic
***
Pa,covjece, procitah knjigu danas, a juce je kupila.
Gordana Dejanovic
***
Ovo je prica koja se morala napisati i koja se mora procitati.
Cestitam ti na hrabrosti da se prihvatiš takvog posla.
Svjedocanstvo sam poceo da citam kao lijepu reportažu, pomalo zatecen slikama koje izviru iz jednostavnih, prepoznatljivih linija oslikavanja bukvalnosti bihacke predratne svakodnevnice… nepatvorene, ni ljepše ni ružnije od one što jeste. Onda se rukopis razvijao u dramu i tragediju, u roman u kojem je izbjegnuto svako literarno ili politikantsko manipoliranje s mnoštvo povoda koji su se sami nudili, zadržavajuci jednostavnost i bukvalno namjerno nedovršen iskaz. Slike su takve kako ih covjek kazuje, kako ih on želi izreci a ne kakve stvarno jesu. Mislim da je veliki kvalitet što nisu korištene kao povod za promišljene i pretvorene u literaturu.
U tvojim kratkim esejistickim fragmentima imponira jasnost i cvrstina pogleda.
Volio bih, nadam se, iskreno želim da ovaj rukopis dodje do što više ruku u Bosni i Hercegovini i širom domovine koju smo izgubili a koju nismo prestali da volimo.
Dževad Tašic
***
Knjiga se cita u jednom dahu. Junaci nas uce da svakoga dana budemo bolji ljudi, da prastamo, trajemo, sanjarimo, da nam duša bude cista, decja i na kraju da je ljubav jaca od svega, da je univerzalna religija. Hvala, Zora Vujasin Di Galo, za prelepu emociju koju je podelila sa nama, hvala za želju da još jedna istina ugleda svetlost dana....a istina je samo jedna.
Slavica Lertua
***
Knjigu sam procitala u jednom dahu i nisam imala snage da prekinem dok nisam došla do kraja.Znaš dobro da ja junake tvoje knjige poznajem i da smo prijatelji više od 30 gidina. HVALA TI PUNO NA KNJIZI I NA EMOCIJAMA KOJE SAM PROŽIVLJAVALA CITAJUCI.
Jelena Ognjenovic